Da li muzika ikada prestaje da svira?

personSlađana Milošević
history3 minutes reading

I oni koji su viđeni kako plešu, smatrani su se ludima od strane onih koji nisu mogli da čuju muziku – Fridrih Niče 

Pronašla sam skoro ovu mudrost i oduševila se, ponovo.

Kao i sve na internetu, prvo treba proveriti da li je ovo stvarno rekao Niče. Ne, ne postoje dokazi za to, čak neki navode da se ova izreka pripisuje velikom filosofu tek od 2003. godine. Ko bi u moru informacija znao šta je tačno? Piše i da je čuvena glumica Megan Fox istetovirala ovo na telu, opet ko zna?

U svakom slučaju, Ničeu je muzika bila jako važna i poznata je njegova mudrost (stvarno njegova): “Da nije muzike, ovaj svet bi bio greška.”

Ono što mi je zanimljivo ovde je kako razumemo ovu izjavu, bez obzira ko je dao.

Kako onome ko ne čuje muziku objasniti o čemu se radi? I koliko je lepo, važno? I šta propušta što ne čuje i ne zaigra?

Šta činimo da onima koji ne čuju omogućimo da čuju?

Da li smo svesni kako izgledamo igrajući dok neko drugi ne čuje?

Kako to da neko čuje muziku, a neko ne (ako nije u pitanju to da osoba ima ograničenje da čuje)?

Zašto mi igramo kada čujemo muziku? Kako igramo?

Da li muzika ikada prestaje da svira?

Da li potpuno uživamo u muzici koju čujemo?

Ima još mnogo pitanja ovde… Vidite i sami da pitanja koliko su ova pitanja važna, teraju nas da razmišljamo o različitim aspektima života.

Zanimljivo je da sam skoro u Netflix-ovoj seriji “Atypical” videla prvi put nešto što se zove Silent Disco (Tihi disko). Radi se o tome da autistični dečak ne može da prisustvuje plesu u školi, jer je za njega to prevelika buka i stres, on to ne može da izdrži. Njegova devojka odlučuje da ipak omogući da on bude na plesu. Organizuje “Silent Disco” ili “Tihi ples”. To podrazumeva da svi imaju slušalice i igraju, a da se muzika ne čuje glasno i ne smeta autističnom dečku. Sjajna ideja, zar ne?

Za mene i nakon ovog članka ostaje pitanje kako da onima koji ne čuju ili ne žele da čuju muziku pomognemo da ipak čuju i zaigraju.

Veliki zadatak za male korake. Svako koliko može i kada god može. To i mi pokušavamo ovim našim blogom i hvala što nas čitate i pratite.

Izvori:

https://bs.wikipedia.org/wiki/Friedrich_Nietzsche#:~:text=Friedrich%20Nietzsche%20%28Fridrih%20Ni%C4%8De%3B%2015.%20oktobar%201844%20%E2%80%93,a%20nakon%20toga%20da%20dolazi%20do%20dekadencije%20kulture

https://www.netflix.com/rs/title/80117540

Photo: https://pexels.com by Elviss-Railijs-Bitāns

https://unsplash.com

Fridrih Ničemuzika
Sladjana Milosevic
Autorka bloga Slađana Milošević

Akreditovani coach/mentor (MP EIA). Akreditovani coach/mentor supervizor (ESIA)

Diplomate in Logotherapy (Viktor Frankl Institut, SAD)

Logocoaching – coaching primenom osnovnih principa logoterapije.

Coaching – Sir John Whitmore je coaching definisao kao: „Oslobađanje potencijala osobe radi postizanja maksimalnog učinka“ (izvor: Whitmore, J. (2002). Coaching for Performance, Third Edition: Growing People, Performance, and Purpose).

Coaching nije psihoterapija!

Logoterapija – Logoterapija daje odgovore na pitanja o smislu egzistencije. Kao psihoterapeutski pravac unosi u psihoterapiju saznanje da uz telesnu i psihičku dimenziju, čovek poseduje i treću, duhovnu dimenziju. U logoterapiji, fokus je na budućnost, na zadatke i smisao.

Više o logoterapiji možete saznati ovde: Viktor Frankl Institut, Beč/Austrija.

Za više informacija o logocoaching-u, coaching-u i superviziji za coaching i mentorstvo, Slađani možete pisati: kontakt@plesigrad.rs